Animus (podsvjesni muškarac u ženi) je ono što se u ženama javlja u fiksnim idejama, kolektivnim mišljenjima i nesvjesnim pretpostavkama kojima se zaklinju na apsolutnu istinu ili apsolutnu ljubav. Animus se prepoznaje kada u ženi kada idealizira muškarca i stavlja ga ispred ženstvenosti i vlastitih osjećaja. Animus je most s Jastvom ili Bogom. Problem s odnosom nastaje zato jer je on ujedno i odnos s Jastvom ili Bogom. Animus je ključ u shvaćanju mistične razine odnosa s Bogom.
Ljubavnica se zaljubljuje u dvije slike Animusa: u sigurnog muškarca koji je njen otac i onog nesigurnog, mladog muškarca s kojim proživljava sve ono dječje, onu nježnu zaljubljenost i neostvarenu maštu gdje se osjeća bezbrižno.
Ovo su dva demona ili projekcije u ženi s kojima se ona bori kroz zaljubljivanje. Traži jedinstvo, ali ih traži izvana. Ljubavnica mora osvijestiti ova dva demona koji joj stvaraju krivu sliku stvarnosti, krivu sliku zaljubljivanja.
Ljubavnica ne vidi da joj je želja iskrivljena, da kroz ljubavnika traži vanjsko jedinstvo (Jastvo ili Bog), ali on joj ga ne može dati jer on je samo nosilac projekcije, demon koji opsjeda, fantom ili fantazma. Kada se taj demon iznutra osvijesti kao projekcija, kao onaj dio sebe koji se posjeduje u svojoj nutrini i koji ne ovisi o vanjskom nosiocu raja i ispunjenja onda se ženi događa ljubav.
Projekciju raja ustvari traži od partnera, ali taj raj ili Bog ne vidi se u sebi već ga se traži vani i tada se stvara najveći problem u današnjim vezama. Ovaj aspekt velika većina ne vidi. Teško je objasniti da je zaljubljenost u demona ili fantaziju ono što se na glas ne smije reći, odnosno to je najveće bogohuljenje današnje civilizacije jer zaljubljivanje je mit na kojem se bazira kupovanje.
Bit je uvidjeti da je samo zaljubljivanje ustvari trik naše unutrašnjosti kako bi se okrenuli spoznaji. Ako se to ne vidi kao činjenica, onda sebi treba priznati da sam odustao od ljubavi.
Put do ljubavi ne može biti polovičan jer ne možete voljeti ako niste razvili svoje potencijale. Animus ili polaritet koji se javlja kao nesvjesno u zaljubljivanju ustvari je pol koji treba shvatiti kao dio sebe, tada se zaljubljenost okreće ljubavi i tada zaljubljenost više ne može biti neugodna, već onda postajete ta ljubav koja više ne ovisi o vanjskim uvjetovanostima.
Izvor: atma.hr